Već dugo sam u potrazi za nekom "ženskom" knjigom, koja će me prodrmati, vratiti u tinejdzerske i dane detinjstva. 

Onda po preporuci, opet Alis Marić, počnem da čitam "Moju genijalnu prijateljicu" ( L'amica geniale ) od Elene Ferrante i ostanem začudjena tako dobrom analizom ženskog prijateljstva u toku celog života. I prepoznam se, i razmišljam o tome da se u ovoj knjizi svaka žena može prepoznati. Jer svaka od nas imala je ili još uvek ima prijateljicu sa kojom je prošla sve faze odnosa ženskog prijateljstva od obožavanja, imitiranja, rivalstva, zavisti i ljubomore pa sve do ljubavi i straha od gubitka...

Inače ovo je prva u nizu od četiri knjige koje nazivaju i NAPULJSKI KVARTET, predivna saga o odrastanju i prijateljstvu dve žene koje prolaze zajedno kroz sva životna doba tokom šezdesetak godina   druženja. I po svoj prilici su autobiografske. Mnogi ovu sagu porede sa Knausgorovom "Mojom borbom", samo na ženski način. Da bi to sa sigurnošću mogli tvrditi morali bi napraviti ozbiljnu analizu poredjenja ova dva izuzetna dela. 

U Srbiji je od nedavno izašao drugi deo Moje genijane prijateljice, pod nazivom -"Pričao novom imenu", ostaju još neobjavljene -Oni koji odlaze i oni koji ostaju:Moja genijalna prijateljica 3, i Priče o izgubljenom detetu: Moja genijalna prijateljica 4.

Roman započinje Lilinim nestankom i odlukom Elene da započne priču o Lilinom i njenom životu i druženju od najranijeg detinjstva. I tako kreće priča u kojoj ćete se naći u siromašnom Napulju 50 tih godina. Kroz odnos ove dve devojčice saznajemo kako prijateljstvo raste i kako se gradi, kako ima uspone i padove i kako se mnoge stvari i veštine nauče kroz neke situacije kroz koje zjednički prolazite...Jedna od njih je kako Elena kaže-"Ali tom prilikom naučih veštinu u kojoj sam kasnije postala odlična. Da suzdržim očajanje, da ga zadržim na ivici očiju što se cakle..."  ili "Činjenice koje su iz toga pristekle ubedile su nas da svaku stvar treba uraditi namerno, s predumišljajem, tako da se zna šta se može očekivati..."

Evo šta o knjizi kaže Alis Marić sa portala www.citajknjigu.com

Lila i Elena nisu mogle biti različitije, a ipak su bile nerazdvojne i već kao djevojčice najbolje prijateljice. Koja od nas ne bi mogla ispričati sličnu priču? Ova me je knjiga itekako vratila u djetinjstvo i školu i pokrenula neku nostalgiju u meni. Koliko sam se puta, čitajući u jednom dahu ovu predivnu knjigu, sjetila sličnih ili identičnih situacija iz moje mladosti. Ah, to prijateljstvo protkano rivalstvom, izdajom, sukobima i pripadanjem je uvijek bilo i bit će važna književna tema koja nas sve dotiče i potiče na razmišljanje. Naslućuje se prava psihološka studija ženskih prijateljskih odnosa. Zato toliko obuzima i privlači. Poput Knausgaarda koji je to učinio u muškom rodu, Ferrante slično ogoljuje svoj život i odrastanje u ženskom rodu, ali pritom analizira i svijet koji je okružuje.

Lila i Elena su šest desetljeća ostale najbolje prijateljice, a onda je Lila nestala bez traga. To se tek daje naslutiti u prvom poglavlju romana, a kako bismo saznali što se sve dogodilo za njihovog šezdesetogodišnjeg prijateljstva morat ćemo sačekati još tri nastavka ove tetralogije. U prvom dijelu, Elena se bavi njihovim zajedničkim odrastanjem 50-tih godina, u siromašnijem dijelu Napulja , piše o djetinjstvu, osnovnoj školi, gimnaziji i uobičajenim radostima i problemima sazrijevanja. Sve je obilježeno neimaštinom, svađama susjeda i međusobno povezanim obiteljima, masovnim psovanjem i dernjavom. Obitelji su već generacijama u zavadi i nitko ne želi popustiti. Njihovi odnosi su puni strasti i pojačanih emocija. Onako kako se to i priliči na jugu Italije. U takvom okruženju su se susrele Elena i Lila. Elena, kći noćnog portira je samozatajna, plaha, savjesna, pametna i vrijedna. Lila, kći postolara je sve obrnuto od Elene – divlja, strastvena, neuhvatljiva i neobjašnjivo zarazno privlačna. Gdje god se pojavi privlači svu pažnju.

Lilin otac, postolar svojoj kćeri uskraćuje školovanje iako je već kao djevojčica promoćurna i pametna. Tradicionalni patrijahalni stav pobjeđuje i Lila treba pomagati ocu u postolarskoj radnji a majci u kući sve dok se ne uda. Elena ima više podrške od roditelja iako i oni očekuju samo najbolje rezultate i ocijene, inače će i njoj biti uskraćeno daljnje školovanje.

Djevojčice odrastaju, postaju djevojke, zaljubljuju se, putevi im se često razilaze, ponovno sastaju, ali se tako i međusobno izgrađuju. Rivalstvo je stalno prisutno i uvijek pomalo tinja. Kao u svakom odnosu jedna osoba je potčinjenija od druge. Je li to Lila ili Elena? Koja je bolje prošla? Koja je imala više sreće ili više nesreće? Jesu li to razlozi Lilinog nestanka?

Moć prijateljstva je opisana na vrlo karizmatičan način. U tome je čarolija ove sage. Svakog dira u srce. I mene je.

Tko je Elena Ferrante?

Nemamo pojma. Ono što je o ovoj književnici poznato je jako, jako malo. Znamo da je Talijanka koja je rođena 1943,. I da piše pod pseudonimom. Prvi je roman objavila 1992. godine, no javnost nikada nije saznala tko se skriva iza ovog imena. Napisala je desetak romana, a najpoznatiji su „Dani zaborava“(I giorni dell’abbandono). “Napuljski romani” su tetralogija o dvijema prijateljicama iz Napulja koje nastoje izgraditi svoje živote u brutalnoj napuljskoj sredini. Tetralogiju čine romani „Moja izvrsna prijateljica“, “ Priča o novom imenu“, „Oni koji odlaze i oni koji ostaju“ i „Priča o izgubljenom djetetu“ – taj posljednji je nominiran za uglednu talijansku književnu nagradu Strega..

Dva su njezina romana ekranizirana.“Uznemirujuća ljubav“ (L’amore molesto), ali je ime filma „Nasty Love„ i„Dani zaborava“ kojem nisu promijenili ime.

 „Vjerujem da knjige, jednom kad su napisane, nemaju potrebe za svojim autorima. Ako imaju što poručiti, prije ili kasnije, naći će svoje čitatelje; ako nemaju – neće… Osim toga, zar promocija ne košta? Bit ću autor koji će najmanje koštati vašu izdavačku kuću. Poštedjet ću vas čak i svoje prisutnosti“ rekla je Ferrante o svojoj tajnovitosti.

Ipak, opasno se spekulira da je to talijanska prevoditeljica Anita Raja, kći židovske Poljakinje i Talijana iz Napulja, rođena u Napulju 1953. Novinara koji je „razotkrio“ identitet žene koja je željela pisati, pričati priče i imati mir sada optužuju da će, bude li Elena odustala od pisanje, to biti njegova krivnja. A to će tom Claudiu Gattiju teško oprostiti milijuni oduševljenih čitatelja."

Knjigu možete kupiti u svim boljim knjižarama, inače je u Srbiji izdata od strane izdavačke kuće BOOKA, čije knjige su u većini,na mom spisku -"Ovo moram pročitati"..

Šta znam, meni je ovo odlična knjiga da poklonite svojoj genijalnoj prijateljici :) 

Da li ste čitali nešto od Elene Ferrante ?