Književna senzacija i skandal iz Norveške

"Dugo sam čekala prijevod ove kontroverzne knjige. Godinama sam koketirala s njom preko Amazon.coma i namjeravala je kupiti na stranom jeziku jer nikako da je prevedu u Hrvatskoj. Dva milijuna primjeraka knjige je prodano samo u Norveškoj, otkuda je, recimo i to, pisac rodom. Sam Knausgard opisao je objavljivanje knjige kao svjestan čin “literarnog samoubojstva” a pompu koja je nastala nakon objavljivanja nazvao je “paklom.” Ipak, ne žali što je objavio roman. Polako se prevodi na mnoge jezike i naravno da sam i ja bila znatiželjna. Zato, hvala izdavaču “Ocean more” i prevoditeljici Anji Majnarić na hrvatskom izdanju koje me oduševilo i ispunilo moja očekivanja.

Sa smrću sve završava. Tako je to u našim mislima i glavama. Ali, ovo savršeno autobiografsko dijelo počinje sa smrću. I nakon toga se nastavlja Knausgardova životna priča koja se sastoji od ukupno šest knjiga tj. više od 3500 stranica. Način na koji priča o svom djetinjstvu, odrastanju i životu neodoljivo je dobar. Svi likovi su stvarni, a iznosi se “gola istina”. Pitat ćete se koga zanima ogoljeni život jednog mladića iz “norveške zabiti.” U tom i jest čar. Jer vas zanima.

Iskreno i bez zadrške Karl Ove nam prepričava događaje i doživljaje iz svoje mladosti, a iznosi čak i neugodne situacije iz doba puberteta koje bi inače svi radije zadržali za sebe. Od prve erekcije do prvih seksualnih iskustva, od prvog “pravog tuluma” do prvog pijanstva. Ogoljuje se potpuno. Ovo je knjiga o obitelji, obiteljskim odnosima, roditeljskoj ljubavi (ili mržnji) i odgovornosti.
Knausgardovi opisi idu daleko izvan onoga što ste pročitali u autobiografskim romanima. Karl ima vrlo poseban način opisivanja situacija do najsitnijih detalja. Pomalo lirski ali istovremeno jako realistično. Što je najbolje, pronašla sam se u pojedinim situacijama i razmišljanjima. Svi nosimo neka (ili mnoga) neugodna sjećanja i uspomene iz naše mladosti i odrastanja. Neke bi najradije zauvijek zaboravili, neke smo uspjeli potisnuti. Uspomene na roditelje nisu uvijek najbolje i najsretnije. Kolike paralele se mogu povući! Zato je knjiga toliko i privlačna. Karl progovara o onome što mnogi prešućuju.

Komentatori su zgroženi ovakvim javnim prikazivanjem “prljavog rublja”, mediji se konstantno bave preispitivanjem etičnosti ovakvog pisanja, a članovi obitelji tražili su od pisca da ne objavi djelo ili da barem promijeni njihova imena.
Već na samom početku knjiga počinje s činjeničnim opisom procesa koji se odvijaju u tijelu nakon smrti ljudskog bića, a onda se odmah prebacuje na događaje iz ranog djetinjstva, ona između Karla i oca.
Svi prijelazi u knjizi napisani su tako tečno i prirodno da ne dolazi do pauze (nema poglavlja niti podnaslova a knjiga se sastoji od dva dijela). U prvom dijelu radi se o mučnim, tinejdžerskim godinama provedenim kod oca u Kristiansandu, najjužnijem gradu Norveške. Karl tamo pohađa prestižnu gimnaziju gdje se osjeća prilično otuđenim. Otac mu stalno pokušava usaditi načela protestantsko-asketskog moralnog svjetonazora a Karla to guši. Središnja tema su ipak Karlovi zategnuti i psihološki kompleksni odnosi s ocem. Otac, kako to već često biva, nikad nije zadovoljan svojim sinom, kritizira ga, guši ga hladnoćom i nepristupačnošću, ignorira ga i atmosfera je, kada je sam s ocem, uvijek napeta jer je otac distanciran i hladan. Čim je u kući majka situacija se mijenja i postaje pomalo ležerna i opuštena. Ali, problem je što majke uglavnom nema. I brat se udaljava. Ni odnosi s bakom i djedom nisu idealni. Obitelj je prilično raštrkana i podijeljena. Na kraju, roditelji se rastaju. Karlov otac zadovoljava samo svoje potrebe. Počinje piti i na kraju se doslovno ubija alkoholom.

Posebno me se dojmio drugi dio knjige. U njemu Karl ima blizu trideset godina i dobiva obavijest da je otac preminuo. Umro je u fotelji, uz vlastitu već pomalo dementnu majku koja ima preko osamdeset godina. Karl s bratom odlazi u kuću djeda i bake, u kojoj je proveo mnoge dane djetinjstva a kako bi pripremili pokop i karmine. Tamo on i brat nailaze na totalni užas. Pokušavaju saznati što se ustvari dogodilo. Kako je otac umro, tko je bio uz njega, kako to da je kuća u tako užasnom stanju? Osjećaji krivnje, mržnje, predbacivanja, očaja i razočarenja se, naravno, bude.
Posebno su me dirnule slike čišćenja kuće koja je bila u stravičnom neredu i prljavštini nakon smrti oca. Kakva li je samo to simbolika! Smrt ponovno zbližava dva brata koji zajedničkim snagama i s gumenim rukavicama te s najsnažnijim sredstvima za čišćenje doslovno gule tri kata gotovo uništene rodne kuće.
„Moja borba“ jedna je od boljih knjiga koje sam pročitala. Zato je i vama preporučam.

Jedva čekam drugi dio Karlovog monumentalnog autobiografskog dijela. U njemu ogoljuje svoj brak i odnos s prvom suprugom koja pati od bipolarnog poremećaja.
Karl-Ove Knausgard rođen je u Oslu 1968., a adoloscentske godine provest će kod svog oca u Kristiansandu, gradu na jugu Norveške. Studirao je književnost i povijest umjetnosti u Bergenu, gdje će se sresti i družiti s nekolicinom norveških autora s kojima dijeli sklonost autobiografskom romanu ili, možda preciznije: romanu-autobiografiji. U Bergenu čini prve književne pokušaje, uspješne dakako, tako da ga mnogi zapravo smatraju piscem “bergenskog kruga”, iako je sam autor poslije živio na mnogim drugim mjestima, da bi se naposljetku usidrio u Švedskoj, gdje je i napisao “Moju borbu”. U drugom je braku i ima četvero djece."

Ovo je preporuka za jednu predivnu knjigu...ja upravo čitam drugi deo, pa ćemo uskoro imati i recenziju tog drugog dela.

Knjigu na našim prostorima možete naći kod izdavačke kuće Booka-http://www.booka.in

Da li ste pročitali ovu knjigu i ako jeste kakav je utisak ostavila na vas?